Trihineloza i značaj sustavne deratizacije u njenom suzbijanju

Trihineloza je kozmopolitska tkivna parasitoza sisavaca – čovjeka i životinja. U mnogim dijelovima svijeta trihineloza predstavlja veliki javnozdravstveni problem.

Sezonsko izbijanje sporadičnih epidemija trihineloze opisano je među seoskim pučanstvom u doba kolinja u mnogim državama Europe, Sjevernoj Americi i Aziji.

U prirodi se trihineloza održava prijenosom sa svinje na svinju, štakora na svinju, štakora na štakora te među divljim mesožderima i svežderima (silvatička trihineloza).

Za čovjeka najznačajniji put prijenosa je sa štakora na svinju te sa svinje na čovjeka.

Čovjek se zarazi jedenjem zaraženog nedovoljno termički obrađenog mesa najčešće domaćih svinja u kojem se nalaze učahurene ličinke, „one“ se pod utjecajem probavnih sokova oslobađaju iz čahure te u među epitelu tankog crijeva brzo rastu, dozrijevaju i razmnožavaju se.

Oplođena ženka T. spiralis producira oko 1000 ličinki koje limfnim putem prelaze u krvotok.

Za potpuni razvoj ličinke trihinele trebaju poprečno prugaste mišiće koji su najaktivniji tijekom života, dobro opskrbljeni kisikom i siromašnih glikogenom (dijafragma, jezik, interkostalni mišići, međurebreni mišići, mišići oka, grla, vrata i živčani mišići). Na svom putu, tijekom prodora u krvotok, sa sobom nose bakterije crijevne flore što u teškim slučajevima može imati smrtni ishod.

Klinička slika trihineloze ovisi o broju parasita i o fazi razvoja ove nematode u tijelu čovjeka.

Crijevnu fazu karakterizira mučnina, proljev, bol u trbuhu i znojenje.

Tkivni stadij karakteriziran je s četiri glavna simptoma: povišenom temperaturom; otokom lica i vjeđa; bolovima u mišićima te visokom razinom eozina u diferencijalnoj krvnoj slici. U težim slučajevima ovaj stadij može imati i smrtni ishod.

Između ostalog na trihinelozu treba posumnjati kada postoje:

• anamnestički podaci o konzumiranju sirovog, sušenog i dimljenog mesa ili termički nedovoljno obrađenog mesa, uglavnom svinjskog mesa i njegovih prerađevina (kobasice, salame i dr.);
• trihinoskopskom metodom dokazane su ličinke T. spiralis u sumnjivom mesu ili su ličinke nađene nakon umjetne digestije sumnjivog mesa.

Mjere i metode zaštite od trihineloze

Dvije za sada najznačajnije mjere u iskorjenjivanju ovog problema bile bi:

• sustavna deratizacija, s ciljem smanjenja broja štakora i
• obvezatan pregled i neškodljivo uklanjanje zaraženog mesa.

Najbolja zaštita ljudi i životinja leži u preventivi koja za cilj ima sprječavanje zaraze životinja provođenjem postupaka koji umanjuju ili potpuno neutraliziraju moguće faktore nastanka oboljenja, a obuhvaćaju:

• Termičku obradu klaoničkih otpadaka koji predstavljaju potencijalni izvor zaraze za životinje i glodavce koji ih konzumiraju;
• Sustavnu deratizaciju;
• Propisno neškodljivo uklanjanje leševa;
• Informiranje proizvođača, potrošača i lovaca o opasnostima trihineloze