Biokemijska dezinfekcija gnoja

Biokemijska dezinfekcija postupak je kojim uništavamo uzročnike zaraznih bolesti u gnoju.

Izvodi se na ravnom prostoru, izoliranom od okoline i načinjenom od betona ili nabijene ilovače, širine 1,5 do 2 metra, a dužine prema količini gnoja koji treba biokemijski raskužiti.

Prvo je potrebno staviti izolacijski sloj (slama, listinac, šaš, nezaraženi gnoj, treset) debljine 10 cm, a zatim se rahlo slaže oko metar visine zaraženog gnoja. Tako složen zaraženi gnoj obložimo sa svih strana (dvije bočne i odozgo) izolacijskim materijalom (slama, listinac i drugo) u debljini 10 cm, a njega prekrijemo sa svih strana slojem zemlje debljine oko 10 cm.

Ovako "upakirani" gnoj počinje fermentirati, tj. počinju se razgrađivati organske tvari djelovanjem termofilnih mikroorganizama (proizvode temperaturu), pa se u »zapakiranom« gnoju razvija temperatura 65 do 75 ° C.

Da bi gnoj fermentirao potrebna je vlažnost od 20 do 50 %. Kod prevlažnog gnoja (svin¬jskog, odnosno kad se ne koristi nastir) treba dodati suhe slame, a kod presuhog gnoja dodaje se voda.

Mikroorganizmi propadaju još zbog antagonističkog djelovanja pojedinih skupina mikroorganizama, zatim mikrobiološkom aktivnosti dolazi do razgradnje organske tvari i nastanka međuprodukata što imaju dezinficirajuće djelovanje. Od međuprodukata takvo djelo¬vanje ima mravlja i mliječna kiselina, aldehidi, alkoholi, esteri, fenoli i drugi spojevi. Posebni učinak imaju gljivice, protozooa i bakteriofagi.

U toku biotermičke raskužbe gnoja ugibaju biljni nametnici i uzročnici bolesti, sjemenke korova i drugo.

Očekivano vrijeme trajanja opisanog postupka/procesa u cilju uništavanja mikroorganizama je 6 mjeseci.

Konačni proizvod biokemijskih procesa su crne i hladne huminske tvari, bogate dušikom sa 10 do 15% vode.

Dezinfekcija tekućeg gnoja

Utvrđeno je da se u tekućem gnoju salmonele u hladnom razdoblju zadržavaju veoma dugo (do godinu dana), a u toplom razdoblju godine do 6 mjeseci. Zbog toga tekući zaraženi gnoj treba dezinficirati.

Današnja intenzivna stočarska proizvodnja sve više koristi rešetkaste podove, bez stelje, tako da se dobiva polutekući ili tekući gnoj, koji, ako se pojavi kakva zarazna bolest, treba dezinficirati kemijskim sredstvima.

Tekući gnoj se ne može dezinficirati natrijevom lužinom (kaustičnom sodom) ili klornim preparatima, jer ti dezinficijensi onemogućuju rast bilja. Zato se za dezinfekciju upotrebljava dušično vapno.

Osoka se ne može dezinficirati superfosfatom, ni vapnenim mlijekom. Kod biotermičke raskužbe, ako je gnoj suh, može se navlažiti osokom do potrebne vlažnosti, pa se tako odmah i osoka dezinficira, tj. raskuži.