Prije više stoljeća čovjek je spoznao da sušenjem i mrvljenjem dijelova nekih biljaka ili korištenjem njihovog soka može kontrolirati prisutnost i brojnost insekata.

Od poznatih supstanci insekticidnog djelovanja (piretrin, nikotin, rotenon) koje se mogu dobiti iz biljaka, zbog skupe proizvodnje i kemijske nestabilnosti u komercijalnoj uporabi do danas se zadržao još jedino piretrin.

Piretrin se dobiva sušenjem i ekstrakcijom iz cvjetnih glavica buhača.

Prva pisana svjedočenja o insekticidnom djelovanju buhača potiču od prije dvije tisuće godina. Uzgajan je i korišten u Perziji, a stoljećima se veže uz Put svile, preko kojeg je i stigao do Europe.

Dalmatinski buhač (Chrysanthemum cinerariifolium) endemska je samonikla trajnica istočne obale Sredozemlja čiji cvjetovi i sjeme sadrže i do jedan posto piretrina. Raste na vrlo toplim, suhim, kamenitim i siromašnim tlima. Traži mnogo sunčeve svjetlosti i ne podnosi zasjenjenost.

Buhač izrasta u višegodišnje polugrmove, životnog vijeka i do 30 godina, visoke do 70 cm sa srebrno-zelenim rasperanim listovima u podnožju, iznad kojih se uzdižu cvjetovi na dugačkim stabljikama. Cvjetove buhača čine žuti, cjevasti plodni cvjetići u centru i neplodni bijeli jezičasti cvjetovi koji ih okružuju. Nalikuju na ivančice, odnosno krizanteme, pa otud potječu neki nazivi. Na jednoj biljci izraste i do 1000 cvjetova, koji cvatu od svibnja do srpnja.

Kako bi se estrahirao piretrin iz cvjetova buhača oni moraju biti osušeni odmah nakon berbe. Obično se suše na suncu u tankim slojevima pri čemu ih je potrebno često okretati kako bi se sprečila fermentacija. U slučaju proizvodnje velikih količina, da bi se ubrani cvetovi na vreme osušili, ipak je potrebno koristiti sušnice sa toplim zrakom u kojima temperatura ne sme preći 80ºC.

Piretrini se danas većinom koriste za suzbijanje insekata u domaćinstvu ili u skladištima hrane, ali ima preparata i za suzbijanje štetnih insekata povrtlarskih biljaka u zaštićenom prostoru jer je nestabilan na svjetlosti.

Kako je piretrin prirodni insekticid izvrsne učinkovitosti i brze razgradnje te nije otrovan za toplokrvne organizme, idealan je za organsku i ekološku poljoprivredu.

Na osnovu građe prirodnih piretrina sintetizirani su piretroidi, grupa insekticida širokog spektra djelovanja.

Da bi se buhač uzgojio potrebno je propusno zemljište s dosta kalcija te sunčani i suhi položaji.

Na istom mjestu buhač se može uzgajati do 8 godina, nakon čega bi po prirodi plodoreda trebalo barem 2-3 godine uzgajati neku drugu kulturu.

Zemljište koje smo namijenili uzgoju buhača obrađuje se u jesen i to što dublje (radi boljeg razvoja korijena) te ga je dobro pognojiti stajnjakom. Buhač se sadi u proljeće na prethodno kultiviranom tlu.

Svake slijedeće godine obrada tla sastoji se u okopavanju u redu i kultiviranju zemljišta između redova.

Rasad za sadnju može se proizvesti iz sjemena ove biljke u lijehama tijekom veljače i ožujka. Za otprilike osam tjedana (koncem travnja i početkom svibnja) biljke su spremne za rasađivanje na otvorenom.

Količina sjemena za proizvodnju rasada ovisi od veličine parcele na kojoj se zasad podiže. Ilustracije radi za 1 ha (10 000 m²) potrebno je 400-500 grama sjemena, odnosno proizvesti rasad na lijehi površine do 80 m². Za 1m² lijehe potrebno je 6-8 grama sjemena.

Rasađuje se na razmak između biljaka 20-40 cm ,a među redovima 40-70 cm. Prve godine buhač slabo cvjeta i donosi mali rod. Također prve godine potrebno je popuniti praznine na parceli novim biljkama, ako se pokaže da se prethodni rasad nije primio. Normalni prinosi trebaju se očekivati od druge do šeste godine uzgoja.

Cvjetanje počinje krajem svibnja i traje 15-20 dana, optimalno vrijeme berbe je kada je 75% rascvjetanih cvjetova jedne cvati i to po sunčanom i suhom vremenu. Sušenje cvjetova se može vršiti u sušnicama ili prirodno, gdje se nakon jednog dana sušenja na suncu prenose u suhu i prozračnu prostoriju (s dobrom zračnom cirkulacijom) do potpunog sušenja.